“The master plan is dead”, obznanjuje Wolf Prix argumentirajući: “The gradual privatization of urban public space in Western Cities is having profound effects on contemporatry architecutre as a whole. Faced with a lack of public funds, cities and local authorities are increasingly unable to play an active role in urban planning…”¹. Sve ono što se dogodilo u gradovima zapada, u nekoj mutiranoj, banalnijoj ili brutalnijoj formi se događa i u posttranzicijskim gradovima uključujući i Zagreb. No dok Prix, kao i mnogi drugi prakticirajući arhitekti, otpor prema degradaciji i kolapsu javnog prostora vidi upravo u samoj arhitekturi i urbanim potencijalima koji se unutar nje mogu ostvariti, takva receptura u slučaju Zagreba i Hrvatske teško da je moguća. Arhitekti i investitori koji barataju gradnjama velikog mjerila se ne bave artikuliranim javnim socijalnim prostorom. Platforma 9.81 je 2003. godine započela projekt “Nevidljivi Zagreb” s ciljem mapiranja ispražnjenih zgrada i područja Zagreba privremeno oslobođenih svoje prvobitne namjene.